> Gliste <

Prisustvo crijevnih nematoda (glista) kod mladih štenaca uobičajena je pojava, smatra se da gotovo nema šteneta koje nije invadirano glistama.

Zbog toga je potrebno izvršiti dehelmintizaciju štenaca u najranijoj dobi i nastavljati postupak periodički za vrijeme cijelog života psa. Od crijevnih nematoda kod pasa najčešće nalazimo Toxocaru canis (dugačka 10-18 cm) koja je i najznačajnija zbog mogućnosti invadiranja ljudi, ali i zbog opasnosti za mlado štene ukoliko nije pravovremeno "očišćeno" nekim antiparazitskim sredstvom.

Mladi psi se invadiraju putem vode ili hrane kontaminirane jajašcima u kojima je razvijena invaziona ličinka. Ličinka se iz jajašca oslobodi u tankom crijevu i migriraju kroz mukozu crijeva, preko krvotoka i jetre, sve do pluća. Iskašljavanjem dospiju u ždrijelo, gdje budu progutane, te dozrijevaju u tankom crijevu u odrasle jedinke koje proizvode nova jajašca. Međutim, kada jajašca s invazionim ličinkama proguta starija životinja, larve migracijom mogu završiti u jetri, mišićima, vezivnom tkivu, bubrezima i mnogim drugim tkivima gdje prelaze u stadij mirovanja koji može trajati i nekoliko godina. Kod gravidnih kuja te se ličinke ponovo aktiviraju u zadnjoj trećini graviditeta i putem krvotoka, preko placente, invadiraju fetus. Neke larve migracijom stignu do mliječnih žlijezda pa se putem mlijeka prenose na štence. Na taj se način štenci invadiraju još intrauterino (u maternici) ili galaktogeno (putem mlijeka) pa je moguće pronaći gliste u crijevima šteneta starog 1 tjedan.

Životinje s jakom invazijom zaostaju u rastu, slabe su kondicije, imaju "napuhnut" trbuh i slabu kvalitetu dlačnog pokrivača. Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom, odnosno pronalaskom jajašaca u fecesu.

Toksokarozu kod ljudi uzrokuje invazija ličinkama Toxocare canis tzv. larva migrans. Ličinka koja je invadirala čovjeka nikada se ne razvije u odraslu glistu, ali svojom migracijom po tijelu uzrokuje oštećenja raznih organa. Simptomi bolesti zavise od organa u kojemu su ličinke nalaze. U blažim oblicima simptomi su slabo izraženi i bolest može proći neprimjetno. U težim slučajavima javlja se vrućica, kašljanje, bronhitis, povećana jetra, osip, otečeni limfni čvorovi, te granulomatozni retinitis (koji može završiti i sljepoćom ), a ukoliko ličinke završe u mozgu moguće su smetnje središnjeg živčanog sustava. Ljudi se invadiraju unosom jajašaca s invazivnom ličinkom koja se nalaze u okolišu kontaminiranom psećim izmetom; za djecu su posebno opasni javni parkovi i pješčanici.

Od ostalih unutrašnjih parazita koji se mogu pronaći kod pasa a opasni su i za čovjeka, spomenuo bih još Echinococcus granulosus (malu pasju trakavicu).

Mala pasja trakavica živi u crijevima pasa ali za svoj razvoj treba prijelaznog nosioca. U priprodnim uvjetima razvoj ove trakavice povezan je hranidbenim lancem lovca i lovine odnosno biljoždera i mesoždera. Biljožderi i svežderi se invadiraju unosom hrane ili vode kontaminirane izmetom mesoždera (pasa). U prijelaznom nosioca iz jajašca se izlegu onkosfere koje putem krvotoka dospiju u jetru ili pluća a moguće i srce i druge organe te tamo tvore cistične tvorbe (hidatidni mjehur) u kojem se razvijaju ličinke novih trakavica. Mesožderi se invadiraju kada pojedu iznutrice životinja u kojima se nalazio hidatidni mjehur.

Čovjek ima ulogu prijelaznog nositelja a može se invadirati unosom hrane ili vode kontaminirane izmetom psa koji ima ehinokokozu ili direktnim kontaktom s psom koji na dlaci ima sasušene članke trakavice ili jajašca. Ehinokokoza može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kod čovjeka. Opasnost ne predstavlja sama trakavica, nego hidatidni mjehur koji se stvara u tijelu i vrši pritisak na okolne organe a moguća je i alergijska reakcija na sadržaj hidatidnog mjehura. Prelaskom na komercijalnu gotovu hranu za pse prekinut je razvojni ciklus trakavice, tako da se ehinokokoza danas javlja puno rijeđe kod pasa a posredno sve manje slućajeva je zabilježeno i kod ljudi. Bolest se liječi antiparazitskim ljekovima i kirurškim odstranjivanjem hidatidnog mjehura.

Danas puno češća ali manje opasna je pseća trakavica Dipylidium caninum. Čovjek (kao i pas) može biti nosioc trakavice Dipylidium caninum (za razliku od prijelaznog nositelja kod ehinokokoze), dok je prijelazni nositelj za Dipylidium pseća buha. Zbog toga je u suzbijanju invazije s Dipylidium caninum kod pasa i mačaka osim antiparazitske terapije unutrašnjih parazita bitno redovito provoditi i zaštitu od vanjskih parazita (u ovom slučaju buha). Invazija kod ljudi nastaje kada pojedu pseću buhu koja je nosioc ličinke trakavice. Simptomi su proljev, grčevi i nadraženost (svrbež) u području anusa.

skinuto sa: www.pet-centar.hr