...:::...Važnost i način odgoja pasa...:::...

Smisao odgoja i rada s psima

Većina ljudi prije nabavka psa ne razmišljaju o tome, na koji će način pristupiti štenetu kada dođe u obitelj, nego uglavnom se sve svodi na to tko će biti zadužen za njegovu šetnju ,češljanje, kupanje. Obično to izgleda ovako: -u početku (do puberteta) psić nauči par osnovnih naredbi (sjedni, lezi, dođi), međutim kada nastupi pubertet pas postaje neposlušan a vlasnici misle kako je on samo još mali i razigran i da će ga to proći kada navrši 1 god. (kao uozbiljit će se;)), a u međuvremenu se pas ponaša sukladno svojoj volji.U slučaju da je pas koji spada u veće pasmine onda obično i šetnje postaju naporne jer pas neprestano vuče povodnik, njuška, hoda ljevo desno ispred vlasnika. Takva šetnja naravno nikome nije ugodna, a pogotovo ne vlasniku pa obično dolazi do toga da je pas sve manje u šetnji ili vlasnik jednostavno psu skine povodnik (i time ugrožava njegovu sigurnost, ukoliko je pas u gradu) a onda pas nastavi po svome, odlazi od vlasnika za svojim poslom a vlasnik obično trči za njim (tko tu koga vodi u šetnju?) U međuvremenu dok čekamo da prođe godina dana (kako bi se naš pas uozbiljio i postao poslušan) dogodi se (ukoliko imamo imalo dominantnijeg psa) da nekog čak i ugrize ukoliko mu se pokuša uzeti kost ili nešto sl. Medutim i za to imamo opravdanje i preko toga prijeđemo kao da se ništa nije dogodilo. Onda dolazi godina dana, dugo očekivana, proslavio se prvi rođendan, ispekla se torta psu,a ono dan poslije opet isto; pas ništa poslušniji niti ozbiljniji. Tada postepeno dolazi do razočaranja, to nije onakav pas kakvog smo mi očekivali, nemožemo s njim normalno prošetati gradom a da nas ne nateže za povodnik čim vidi drugog psa, nemožemo sjesti na terasu kafića i popiti kavu a da naš pas mirno leži kraj nas, a o tome da pustimo psa među druge pse i da ga pozovemo kada odlučimo krenuti kući nesmijemo niti razmišljati.- u takvoj situaciji niti je pas niti vlasnik sretan, jer će doći do postepenog smanjivanja interesa za psa, pas će sve manje vremena provoditi vani, a izlazak s psom će nam prestavljati mučenje. Naravno da pas osjeti našu ljutnju i razočaranje, međutim on ne shvaća zašto smo mi takvi, on se samo ponaša onako kako smo ga mi naučili. Naravno da u takvim situacijama dolazi i do toga da pas postane razočaran i zatvara se u sebe. Kako ne postići ovo???
Smisao odgoja psa je jednostavan; nama služi da sa našim psom možemo izaći u normalnu šetnju, znajući da ga imamo pod kontrolom i da nam neće negdje završiti pod autom samo zato što ga nismo mogli pozvati dok je trčao za mačkom, a psu omogućuje da shvati svoj položaj u obitelji (čoporu), te da se kroz odgoj (znaci učeći) mentalno razvija, osjeti suradnju sa svojim vođom (vlasnikom) -takav odnos veseli psa, jer je to za njega posve prirodno.
Inače psi su puno zadovoljniji kada znaju na čemu su, kada žive u jednom svijetu na kakav su oni navikli -znači da imaju superiornijeg od sebe-vođu (alfu).
Nastavljajući školovanje psa, npr.radnih pasa, vidimo zadovoljstvo u radu psa. Zbog čega??. Upravo zbog toga što se radni psi školuju tako da se njihovi prirodni nagoni iskoriste u svrhu školovanja.Tjekom školovanja mi iskorištavamo i potićemo nama korisne pseće nagone, ali i suzbijamo loše pseće nagone. Objasnit ću na primjeru spasilačkih pasa kojima je zadaća pronalaženje živih i/ili mrtvih osoba u ruševinama, snjegu, nepristupačnom terenu. Pas se školuje na taj način da se kompleks lovačkih nagona (nagon za pljenom, slijeđenjem, traženjem, donošenjem pljena u čopor, djeljenem pljena….) iskoriste u svrhu traženja ljudskog mirisa. Drugim riječima pas se ponaša kao i njegov predak-vuk-lovi, slijedi, traži plijen i donosi ga u matični čopor da ga podjeli s ostalima. Naravno, plijen nije zec (kao što je vuku) nego loptica, a plijen dijeli sa svojim vođom, suradnikom, tj. svojim vodičem (vlasnikom).
Ovim primjerom sam samo htio napomenuti koliko daleko možemo stići ako se prema psu zaista ponašamo kao da je pas, poštujući njegova pravila života. Time i on postaje sretniji jer živi život za kakvog on zna. Život kojem ga je počela učiti njegova majka kuja, a mi ćemo nastaviti.

Važnost nagrađivanja i korigiranja

Pod poslušnog i dobro odgojenog psa smatramo onog psa koji u svakom trenutku izvršava naredbe zadane od strane vlasnika. Međutim da bi dobili takav stupanj poslušnosti bitno je tijekom odgoja psića biti vrlo dosljedan i uporan, drugim riječima, moramo moći od psa dobiti ono sto smo tražili.
Općenito naredba označava radnju ili položaj tijela u kojem pas ostaje sve do trenutka dok vodič ne izrekne neku drugu naredbu ili psa oslobodi naredbe (oslobađanje ili vađenje iz naredbe znači da je pas nakon tog trenutka slobodan) Naredba psu se izriče po principu: IME PSA+NAREDBA, i to samo jednom. Nakon toga se očekuje da pas izvrši naredbu. U protivnom slučaju se korigira.
Vazno je da se pas korigira sve do onog trenutka dok ne izvrši naredbu na pravilan način.
Ako ne zahtjevamo da pas od prve posluša, tokom odgoja doći će do toga da če pas izvršavati naredbe samovoljno, tj. sam će odabirati trenutak kada će poslušati a kada ne, što naravno nije prihvatljivo.
Tokom procesa učenja naredbi psa je potrebno svaki puta nagraditi i to obično nekom poslasticom koja je ukusnija od uobičajene hrane koju pas jede (meni su se dosta dobre pokazale hrenovke,sir,ili frolići). Ovo je naprosto nužno zbog toga da pas poveže naredbu s nagradom (nečim finim i ukusnim), te da mu to ujedno bude motiv zbog kojeg će izvršavati naredbe, a osim toga dobit ćemo da nam pas veselo izvršava naredbe. Ukoliko psa budemo učili čisto na autoritet, znači na prislilu (da ga kaznimo ukoliko ne izvrši naredbu) dobit ćemo da će pas izvršavati naredbe zbog straha od kazne, a ne zbog volje za suradnjom. Kao što vidimo nagrađivanje je veoma bitan faktor u odgoju šteneta. Također je bitno psa hvaliti, za dobro učinjenu naredbu, obično izgovarajući bravo, dobari si veselim tonom, jer na taj način pas razumije pohvalu. Ukoliko pohvala bude oštra i kratka pas je neće doživit kao pohvalu već kao zabranu.

Još jedan oblik nagrade može biti i igra, koju će pas dobivati nakon dobro odrađenih vježbica, znači na kraju treninga. Pravilna igra sama po sebi je kompleksna stvar i ja je nebi objašnjavo tako detaljno, već ću pokušati objasniti igru na što jednostavniji način a da ipak bude pravilna.
Igra psu predstavlja ubiti lov na plijen (isto kao što vuk lovi zeca, tako će našem psu igračka biti zec). To znači da mi moramo stvoriti igru koja će sto više sličiti realnosti, tj. animirati igračku na način da zaista psu predstavlja pljen. Važnost je u tome da pas ima igračku koja mu neće biti stalno dostupna, već onda kada se vi odlučite igrati s psom. Od igrački najboljom se pokazala loptica stavljena u čarapu jer najvjernije simulira kretanje plijena. Sa psom se igramo tako da igračku vučemo po podu što će zainteresirati psa te će krenuti u lov za lopticom. Nakon što je zagrize pas će početi vući lopticu prema sebi. U tom trenutku mi također vučemo lopticu prema sebi ali ubrzo je puštamo da je pas odnese (to je za njega ulovljeni pljen.) U tom trenutku nesmijemo učiniti pogrešku i krenuti loviti psa, jer će pas bježati od nas, nego ukoliko želimo da nam pas uvjek nosi lopticu krećemo se trčeći ispred psa, i kada nam je pas donese, ponudimo mu ukusni zalogaj u zamjenu za igračku, te spremimo igračku. Važno je za napomenuti da nikada nesmijemo psu uzimati lopticu iz usta, ili mu ne dozvoliti da je on odnese, jer će to izazvati frustraciju kod psa i smanjit će mu se želja za igrom. Važno je da bi se održao veliki motiv za igrom, ne igrati se sa psom često, nego samo nakon dobro odrađenih vježbi i to vrlo kratko (par minuta.)
Također se možemo igrati na način da psiću sakrivamo lopticu a da je on traži, tako da u početku psa zainteresiramo za lopticu igrom ,te nakon što zamjenimo za hranu, psiću ponovno pokažemo lopticu te je sakrijemo na neko obližnje mjesto, tako da pas vidi u kojem smo pravcu odnijeli lopticu, ali ne i točno mjesto sakrivanja te pustimo da je psić traži.Nakon što je nađe psić će je veselo uzeti, tada mu treba dopustit da se poigra sam s lopticom te nakon kraćeg vremena ponovno zamijeniti za hranu. Bitno je da mjenjamo plijen (lopticu) za hranu u trenutku dok pas ima igračku u zubima a ne kad je spusti na zemlju.

Dolazak šteneta

(Kažnjavanje, korekcija, osnovne naredbe)

Obično se postavlja pitanje kada početi učiti psa nečemu. Odgovor je odmah čim dođe u kuću, u obitelj. Zapravo mi tada ne počinjemo ništa novo, samo nastavljamo započeto.
Ispravan odnos je da se psiću odmah jasno definiraju pravila ponašanja, prvo što pas mora naučiti je ono što smije a što nesmije. Tu dolazimo do prve naredbe koju će nas psić naučiti a to je naredba FUJ ili NE a označava zabranu. Da bi psu olakšali shvaćanje uvest čemo tvz .korekcijsku i apsolutnu zabranu.


Apsolutna zabrana: izriče zabranju ponašanja (radnje) koja niti u jednoj situaciju nije dozvoljena. Obično se izriče sa FUJ.
Npr; to je uzimanje hrane s poda, griženje povodnika, glodanje namještaja i sve ono što ne želite da vas psić ikada radi.

Korekcijska zabrana: izriče zabranu trenutnog ponašanja (najčesće promjenu položaja tijela), koje u određenem trenutku nije poželjno dok u općenitom smislu je. Obicno se izriče sa NE ili MA
Npr: ovakav oblik koristimo kada psića učimo nekoj naredbi (koja označava položaj tjela). Ukoliko psu naredimo SJEDNI a naš psić nakon nekog vremena legne (promijeni položaj tijela) ili ustane, onda izričemo korekcijsku zabranu i vraćamo ga u prvobitni položaj.

Način kažnjavanja: Zabrana FUJ (apsolutna zabrana) izriče se kratko ali oštrim tonom, te pri tome primamo psića rukom za šiju te ga 1-2 puta protresemo. Ukoliko psić nakon toga ponovo učini zabranjenu radnju, moramo ponoviti postupak -sve dok psić ne odustane od radnje koju je htio izvršiti.
Inače ovo je način (ispravan) na koji se psiž kažnjava za neželjeno ponašanje. Metode poput udaranja psića novinama ili sl. nije primjereno niti efektivno poput ovog načina - ponovno zbog toga što je ovaj način potpuno prirodan i normalan u psećem svijetu, te psiću potpuno razumljiv.
Posebno bi obratio pozornost na trenutak kažnjavanja za uzimanje hrane s poda. Psića je potrebno kazniti neposredno prije uzimanje hrane s poda, a ne u trenutku žvakanja hrane, jer bi ga tada kaznili za sam čin žvakanja sto je apsurdno.

Način korigiranja: Kao što je već rečeno izražava se pomoću zabrane NE primjenjuje se obično u procesu učenja naredbi (označavaju položaj tijela ili radnju). Korekcija (ili zabrana) se izriče tek u trenutku kada psić pogriješi, tj. promjeni položaj tijela. Vrši se tako da u trenutku kada psić pogriješi se kratko i glasno izrekne NE i ponovi naredba koju zahtjevamo da psić izvrši. Nakon što psić pravilno izvrši naredbu pohvalimo ga i nagradimo.


Nakon što smo psiću jasno definirali pravila ponašanja (kućni odgoj) vrijeme je da pas nauči prvu naredbu koja će označiti položaj tijela a to je SJEDNI. Naredba opisuje položaj tjela (sjedenje) sve do trenutka dok od psa ne zahtjevamo nešto drugo ili ga oslobodimo naredbe.Ovo je način kako ćemo psa naučiti toj naredbi:


Naredba SJEDNI: uzmemo u ruku komadić ukusnog zalogaja, pokažemo psu (moramo ga zainteresirati) te lagano dižemo ruku iznad njegove glave. Pas će prateći pogledom ukusan zalogaj sjesti. U tom trenutku psu dajemo zalogaj uz veoma veselu pohvalu. Pustimo da psić odsjedi 5-10 sec. Ukoliko se pas počne ustajati izrecimo glasno i oštro zabranu NE te ponovimo naredbu SJEDNI, vračajući rukom lagano psa u početni položaj (ruku mu položimo na zadnji dio tjela te ga lagano pritisnemo prema dolje). Ova radnje se naziva korekcija. Korigirajmo psa sve dok ne ostane sjedeći u početku bar 5 sec. Nakon toga ponovno pohvalimo i nagradimo psa te ga oslobodimo naredbe.

Ovim osim što učimo psa da pouzdano ostane sijediti, postižemo i autoritet kod psa dajući mu jasno do znanja da smo mi alfa koja određuje način ponašanja što je veoma bitno u stvaranju čistog odnosa sa psom. Naredbu SJEDNI također bi bilo dobro vježbati prije hranjenja psića i to na način da pas ostaje sjediti ispred nas sve dok ne spustimo zdjelicu ispred njega te mu dozvolimo dolazak do zdjelice. Ukoliko psić krene prije nego što smo mu dozvolili potrebno ga je obavezno korigirati. I na ovaj način postavljamo našem psiću jasno do znanja tko je alfa, pošto je u čoporu, alfa (vođa) čopora taj koji određuje tko se kada hrani i dozvoljava uzimanje hrane ostalim pripadnicima čopora.

Nakon što je naš psić naučio sijediti duže vremena, vrijeme je da krenemo s učenjem komande DOĐI. Prije toga je potrebno da sami sebi razjasnimo što želimo od psića prilikom izdavanja komande dođi. Standardni opis komande dođi je sljedeći:

- Pas u trenutku izdavanja komande prekida sve radnje koje radi u tom trenutku (osim vršenja nužde)
- U laganom trku najkraćim putem dolazi do vodiča (bez dodatnog njuškanja, obilježavanja terena i sl.)
- Sijeda ispred vodiča
- Čeka na izdavanja sljedeće naredbe.


Ukoliko se ne ispuni jedna od ovih točaka smatra se da pas nema pouzdano izrađenu naredbu dođi, koja je u određenim trenucima vrlo teška za psa (u trenutku igre s drugim psom, trčanja za mačkom i sl.)

Ovu naredbu za početak vježbamo u uvjetima minimalnih ometajućih elemenat, tj. tamo gdje smo sigurni da će nam pas doći, te da ne postoji ništa što bi ga moglo omesti u tome.

Naredba DOĐI:. Za početak pozovimo psića (IME+DOĐI) neposredno prije nego što ga hranimo (znači sa zdjelicom u ruci punoj fine klope). Psić će tada veselo dotrčati do nas te mu odmah spustimo zdjelicu ispred njega. Ovo ponavljajmo 2-3 dana zarednom (ne više). Kada vidimo da se psić odaziva na poziv krenimo u izradu pune naredbe DOĐI. Sada pozovimo psa (obavezno po principu IME+DOĐI), nagradimo ga kada dođe do nas, te izrecimo naredbu SIJEDNI, i ponovno nagradimo i pohvalimo psića. Ovime nastojimo da psić poveže naredbu DOĐI i SIJEDNI te da shvati kako DOĐI završava sjedanjem ispred svog vodiča tj.vlasnika.Također je bitno napomenuti da se psića nesmije predugo nagrađivati (2-3 dana) prilikom samog dolaska jer će u protivnom shvatiti kako DOĐI završava samim dolaskom a ne sjedanjem. Nakon par dana provjerimo dali je naš psić shvatio što od njega očekujemo. Pozovimo ga; pas će tada doći do nas te očekivati nagradu (koju mu sada nećemo dati). Pričekajmo kratko vrijeme (pazeći da ne izgubimo koncetraciju psa). Ukoliko pas ne učini ništa izdajmo naredbu SIJEDNI te nagradimo i pohvalimo psa. U buduće ćemo nastaviti učiti psa na ovaj način tj. da ga nećemo nagrađivati kada dođe nego odmah nakon što sjedne, a korekciju iz stajaćeg u sjedeči položaj je potrebo izvršiti što brže kako bi pas shvatio da se ne radi o odvojenoj naredbi nego samo jednoj koja uključuje i dolazak i sjedenje.Ukoliko je psić sjeo bez naše pomoći znaći da je shvatio te ga također obilno nagradimo i pohvalimo.

skinuto sa: free-os.htnet.hr